SAVJETOVANJE LJEKARA PZZ


SAVJETOVANJE LJEKARA PZZ

Neophodno je shvatiti da je demencija složeni sindrom, a ne posebna bolest. U dijagnosticiranju demencije je neophodan multi-disciplinarni pristup sa ciljem sagledavanja stanja pacijenta radi identifikacije procesa koji je u osnovi. Precizna dijagnoza potrebna je radi ispravnog terapijskog pristupa ali prije svega radi identifikacije potencijalno lječivih uzroka demencije. U tom smislu, a obzirom da demencija može trajati 12-15 godina nakon dijagnosticiranja, ne treba štedjeti vrijeme, resurse, strpljenje kako bi se napravile što sveobuhvatnije pretrage. U krajnjem slučaju, sveobuhvatene pretrage će pomoći u daljem postupanju stručnjaka prilikom pogoršanja stanja i zdravstvenih komplikacija pogođene osobe.

U većini zdravstvenih sistema dijagnoza demencije je postepeni proces sastavljen iz više koraka i podrazumijeva saradnju primarnog i sekundarnog nivoa, te vrlo često je potpomognut uslugama tercijalnog nivoa zdravstvene zaštite.

U idealnom slučaju, ljekar porodične medicine ili ljekar opće prakse (GP) je ulazna tačka za dijagnosticiranje i kasnije upravljanje demencijom.

U uslovima primarne zdravstvene zaštite dijagnosticiranje demencije može predstavljati veliki izazov. Tu su interakcije ljekar-pacijent kratke, i sve više postaju birokratske, gdje ljekari preuzimaju ulogu skretničara, a medicinski tehničari imaju više birokratskih zadataka nego medicinskih i prestaju biti asistenti ljekarima. U takvim uslovima rani simptomi možda nisu vidljivi tokom rutinskog posjeta ordinaciji, a alati za procjenu se rijetko koriste. Stoga, ne izneneđuje što je dijagnoza demencije često propuštena ili jako zakašnjela.